ISA (ISUS) JE BOŽIJI POSLANIK
]Bosanski – Bosnian – [بوسني
Abdullah El-Kenai
Prijevod:
Marko Vučković
Revizija:
Fejzo Radončić
Jasmina Radončić
عيسى عليه السلام هو المسيح
عبد الله القناعي
ترجمة: ماركو وتسكوفيتس
مراجعة:
فيزو رادونشيش
ياسمينا رادونشيش
Iskrenom tragaocu za mudrošću...
„...Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: ”Mi smo kršćani”, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: „Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili.. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima. I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine.“
(Kur’an 5:82-85).
Predgovor
Velika mi je čast i privilegija, da u svoje i u ime svih muslimana svijeta pišem o jednom od najvećih Poslanika koji je hodao ovom Zemljom.
Moj cilj je da sa ovom konciznom brošurom ukratko istaknem najvažnije aspekte poslanstva ovog velikog Allahovog poslanika, Isaa alejhi selam (mir nad njim), i porukom sa kojom je poslat.
Zamolio bih Vas, uvaženi čitaoče, da znate da ću kroz cijelu knjižicu Boga oslovljavati na arapskom „Allah“. Allah je jedinstveno ime i eskluzivan naziv kojim niko osim Njega nije nazivan kroz historiju.
dr. Adbullah Al-Kenai
Poslanstvo: prenošenje božanske poruke
Islam je religija i način života usklađen sa razumom i logikom kojom je nas ljude obdario naš Stvoritelj. Nema misterije i dvosmislenosti u posljednjoj božanskoj poruci koja je poslata cijelom čovječanstvu.
„Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojima su išli oni prije vas uputi, i da vam oprosti. – A Allah sve zna i mudar je. Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete. Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće.“ (Kur’an 4:26-28)
Islam je pokoravanje Stvoritelju nebesa i Zemlje kroz činjenje ispravnih djela i izbjegavanje zabranjenih. Osoba koja pokorava svoju volju Allahovoj volji, stoga je musliman:
„Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.“ (Kur’an 31:22)
Kao muslimani, vjerujemo u poslanstvo svih Allahovih Poslanika, jer to je jedno od 6 temelja naše religije. Šest temelja naše religije su:
• Vjerovanje u Allaha
• Vjerovanje u Njegove meleke (anđele)
• Vjerovanje u Njegove knjige
• Vjerovanje u Njegove Poslanike
• Vjerovanje u Sudnji dan
• Vjerovanje u božansko predodređenje i sudbinu, bio ishod dobar ili loš.
Vjerovanje u Allahove poslanike
Islam nas vezuje za sve plemenite Allahove Poslanike jer je zasnovan na njihovim iskrenim učenjima. Muslimani vjeruju u poslanstvo svih Allahovih poslanika i u njihovom vjerovanju nema razlike i razilaženja. Kaže uzvišeni Allah:
„Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegovog, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i Poslanike Njegove: „Mi ne izdvajamo nijednog od Poslanika Njegovih.” I oni govore: „Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti.“ (Kur’an 2:285)
Stoga je veliki grijeh u islamu ne vjerovati u nekog od Allahovih poslanika: od Adema do Muhammeda (alejhim selam).
Tako je u skladu sa konceptom jednoće Allaha i jedinstva Poslanstva, religija svih njih isto opisana jer su svi oni pozivali ljude da vjeruju u jednog Boga, Allaha tj. da se treba iskreno posvetiti obožavanju samo Njega (monoteizam). Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:
„Poslanici su kao braća od istog oca, njihove majke su različite ali njihova religija je ista.“
Što se tiče zakonika, svaki od njih je imao zakonik sa kojim je poslat a koji je bio u skladu sa vremenom, pogodan za specifične zajednice kako bi usmjerio njihove živote u skladu sa njim. Allah kaže (prijevod značenja):
„Svima od vas smo zakon i pravac propisali.“ (Kur’an 5:48)
Od svih Poslanika, Allah, Uzvišen je On, posebno je favorizovao pet Poslanika: Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i na kraju Muhammeda (alejhim selam) koje je naznačio kao poslanike sa snažnom voljom. Također je uzeta u obzir i težina zadatka i misije koji im je Allah dodijelio:
On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ”Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati. (Kur’an 42:13)
Djevica Merjema
Isaova majka, Merjema, alejha selam, ima poseban stepen u plemenitom Kur’anu, iako su svi Poslanici, osim Adema, imali majke.
„I kada meleci rekoše: „O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom učino, i boljom od svih žena na svijetu učinio.“ (Kur’an 3:42)
Interesantno je da je cijela jedna sura u plemenitom Kur’anu posvećena i nazvana po njoj, po Merjemi (19. Kur’anska sura „Merjema“).
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:
„Merjema je najbolja žena svog vremena. “
Merjema je primila radosne vijesti da će joj Allah darovati dijete, koje će On stvoriti, reći će samo „Budi“ i ono će „Biti.“
„A kada meleci rekoše: „O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesija, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće čestit.“ (Kur’an 3:45-46)
Onda je Merjema neočekivano odgovorila:
„Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?” (Kur’an 3:47)
Odgovor je glasio:
„Eto tako“ – reče. „Allah stvara šta On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: „Budi!“–i ono bude. (Kur’an 3:47)
Zato vjerujemo da je Isaa rođen na čudesan način, bez bilo kakve muške intervencije.
Ibn-Abbas, radijallahu anhu, prenosi:
„Kada su se znaci trudnoće pojavili kod nje, sa njom je bio pravedan čovjek među njenim rođacima, koji se klanjao Allahu u istom hramu gdje je ona bila, zvao se Jozef, drvodelja. Kada je vidio da joj je stomak porastao, bilo mu je čudno. Nakon toga, odlučio je da dobro vodi računa o njoj zato što je znao koliko je nevina, časna, posvećena vjeri i obožavanju Allaha, ali on nije mogao da prestane da misli o ovom događaju. Tako da je kazao, govoreći indirektno:
„O Merjema, pitaću te u vezi nečega ali nemoj da se uzrujavaš...” Ona je rekla: „Šta to?” On je kazao: „Da li je ijedno drvo ili biljka ikada nikla bez sjemena? Da li je ikada ijedno dijete rođeno bez oca?“ Ona je rekla: „Da, razumijem o čemu govorite. Što se tiče toga da li je bilo drvo ili biljka ikada nikla bez sjemena, kada je Allah stvorio prvo drveće i biljke, On ih je stvorio bez sjemena. A da li je ikada ijedno dijete rođeno bez oca? „Allah je stvorio Adema bez oca i majke.“ On joj je povjerovao i ostavio je na miru.“ (Tumačenje Kur’ana, Ibn Kesir 3:117)
Allah je apsolutno savršen u Svojoj moći stvaranja. On stvara šta On hoće, kako On hoće, kad On to hoće. On je stvorio Adema bez oca ili majke, On je prouzrokovao da Ademovi nasljednici imaju oca i majku i On je stvorio Isaa od majke bez oca. Slava nek je Sveznajućem Tvorcu:
„Isaov slučaj je kod Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim kazao: ”Budi!” – i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj!“ (Kur’an 3:59-60)
Status Isaa u islamu: Njegova čuda
Merjema je rodila Isaa u dolini Betlhema, daleko od svog naroda, nakon čega se njemu vratila. Kad su je vidjeli sa novorođenim djetetom (Isaom), rekli su:
„Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.” (Kur’an 19:28)
Nije progovorila ni riječ, već je ono što je uradila umjesto toga:
„A ona im na njega pokaza. „Kako da govorimo djetetu koje je u kolijevci?“ –rekoše. (Kur’an 19:29)
Onda se desilo prvo čudo Isaa koje je zapanjilo svakoga: "Kazao je (kao dijete u kolijevci):
„Ja sam Allahov rob” – ono reče – „meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ namaz obavljam i sadaku udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem preselio i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!“ (Kur’an 19:30-33)
U vrijeme Isaa alejhi selam, sina Merjeme (neka je mir i blagoslov nad njima), Izraelićani su bili poznati po njihovom poznavanju medicine. Shodno tome Isa alejhi selam, je došao sa medicinskim lijekovima koje nije mogao nadmašiti niko u to vrijeme (zaista, sve do danas). Njega je podržao Gospodar sa velikim čudima i jasnim znacima kako bi dokazao da je iskren poslanik odnosno da je oživljavao mrtve uz Allahovu dozvolu i isceljivao one koji su rođeni slijepi i gubavi, uz Allahovu dozvolu.
„...i poslati kao poslanika sinovima Izrailja: „Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete.“ (Kur’an 3:49)
Njegova poruka
Allah Uzvišeni objavio se Isau, alejhi selam, preko meleka Džibrila.
„Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali.“ (Kur’an 2:253)
Indžil da propovijeda svojim ljudima:
„Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjeminog, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil , u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali.“ (Kur’an 5:46)
Isaa, Merjemin sin, pozivao je svoj narod, kao što su svi Poslanici radili, da obožavaju Allaha (jedinog). Prema plemenitom Kur’anu, ovo su bile njegove riječi:
„..i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte – Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put!“ (Kur’an 3:50-51)
„Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.“ (Kur’an 19:36)
Njegovo poslanstvo
Prema Kur’anu, Isa, sin Merjemin, predvidio je dolazak Poslanika nakon njega, govoreći:
„A kada Isa, sin Merjemin, reče:”O sinovi Izrailja, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljen Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći“ – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: „Ovo je prava vradžbina!“ (Kur’an 61:6)
Imena „Muhammed“ i „Ahmed“ su sinonimi, potiču iz istog korijena, koji znači „vrijedan hvale“. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „...moje ime je Muhammed i Ahmed“ ,
Zavjera
Kada su se ljudi udružili da ga ubiju, Allah je učinio da drugi čovjek zaliči baš na Isaa:
„I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.“ (Kur’an 3:54).
Shodno tome, vojnici su tog čovjeka uhapsili, misleći da je on bio Isaa i razapeli ga umjesto njega.
„i zbog riječi njihovih: „Mi smo ubili Mesiju, Isa, sina Merjeminog, Allahovog poslanika!” A nisu ga ni ubili ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar.“ (Kur’an 4:157-158)
Stoga, Allah je sačuvao svog dragog poslanika, Isaa, alejhi selam, od ove zavjere.
Isus će se vratiti
Jedan od glavnih znakova koji će prethoditi Sudnjem danu je da će Allah poslati Isaa, alejhi selam, na ovaj svijet. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Isaa će se spustiti u Damasku, pored bijelog minareta."
Također je kazao:
„Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, Merjemin sin će se spustiti među vas kao pravedni sudija.“
Tokom tog vremena, korisni ciljevi biće postignuti od strane njega, poput širenja pravde na ovom svijetu. (mir i blagoslov nad njim) Kada je Poslanik Muhammed pomenuo da će se Isaa vratiti kazao je : „...Prenesite mu moje selame...“
Njegova konačna i stvarna smrt
Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem), kazao je:
„Ja sam od svih ljudi najbliži Isau, sinu Merjeminom, zato što nije bilo Poslanika između nas dvojice...“ Onda je pomenuo da će njegov silazak biti pred Smak svijeta, rekavši: „... I on će ostati dok god Allah bude želio, onda će umrijeti, a muslimani će obaviti dženazu namaz za njega i sahraniti ga.“
Završna napomena:
Islam smatra Mesiju Isaa jednim od najpobožnijih ljudi koji su hodali Zemljom.
„…i Zekerija, i Jahja, i Isaa, i Iljasa – svi su oni bili dobri.“ (Kur’an 6:85)
Poslanik Isaa, kao Merjemin sin, je potomak jedne blagoslovljene i časne porodice:
„Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom – sve porod jedan od drugog – a Allah sve čuje i sve zna.“ (Kur’an 3:33-34)
Islamska učenja cijenila su ovog uvaženog Allahovog poslanika i muslimani nisu posustali tokom proteklih četrnaest vijekova u tome.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je:
„Kada posvjedočite da niko ne smije biti obožavan osim Allaha, jedinog koji nema druga, i to da je Muhammed Njegov sluga i Njegov poslanik, i da je Isaa Allahov sluga i Njegov poslanik i Njegov dar kojim je darovao Merjemi kao dušu koju je On stvorio, i da je Džennet istina, i da je Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet sa djelima koja je uradio, čak iako su ta djela bila mala.“
Najčešće postavljena pitanja
Ispod su odgovori na pet najčešće postavljenih pitanja muslimanima:
1. Zašto muslimani koriste riječ Allah a ne Bog?
Enciklopedija Britanika navodi da se pod imenom „Allah“: „Porijeklu imena može se pronaći trag u najranijim semitskim spisima u kojima je ime za Boga bilo Il ili El, posljednje pronađeno u Starom Zavjetu kao sinonim za Jahvea. Allah je standardna arapska riječ za „Boga“ i koristi se kako kod arapskih kršćana tako i kod muslimana.“ Možemo, također, pročitati u engleskoj Bibliji prerađenoj od strane R. Skotfilda (strana 28): „Elohim (nekada El ili Elah)... je nebrojiva imenica nastala od El što znači snažni ili jaki. Tako da „Allah“ u Kur’anu znači ...“Reci: „On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!“ (Kur’an 112:1-5)
Termin „Allah“ je veoma značajan, jer znamo iz Biblije da su ljudima davana imena „Bog“ i „Gospod“, poput: „Kao što Sara slušaše Avrama, i zvaše ga gospodarem; koje ste vi kćeri postale, ako činite dobro, i ne bojite se nikakvog straha.“ (Biblija, Petar 3:6).
„Gospod reče Mojsiju: Evo, postavio sam te da si bog Faraonu; a Aron brat tvoj biće prorok tvoj.“ (Biblija, Egzodus 7:1).
„I on će mjesto tebe govoriti narodu, i on će biti tebi mjesto usta, a ti ćeš biti njemu mjesto Boga.“ (Biblija, Izlazak 4:16).
„Rekoh: Bogovi ste, i sinovi Višnjeg svi.“ (Psalm 82:6).
Zanimljivo je da se na Isusovom maternjem jeziku, aramejskom: za Boga kaže „Allah“, Isusa „Ešo“ (u Kur’anu Isus je „Isa“) i Merjema je „Merjema“ (tačno onako kako je Plemeniti Kur’an pomenuo njeno ime!). Molimo Vas da uočite sličnosti.
2. Šta islam kaže o Bibliji?
Muslimani vjeruju u sve svete spise ali u njihovom prvobitnom izvornom obliku. Allah Uzvišeni poslao je Poslanika kao upozorenje svim narodima, a neki od njih su sa zakonom i propisima poslati samo određenim narodima. Suhuf (Listovi) prenešeni su od Ibrahima, Tevrat (Tora) od Musaa, Zebur (Psalmi) od Davuda i Indžil (Jevanđelja) od strane Isaa (alejhim selam). Konačno, Allah je poslao Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem) kao pečat svih Poslanika, a Kur’an kao smjernicu za čitavo čovječanstvo, bez obzira na vrijeme i lokaciju.
„...a ti, zaista, primaš Kur’an od Mudrog i Sveznajućeg“ (Kur’an 27:6)
U Studiji urađenoj od strane bivših kršćana objavljenoj na www.islamtomorrow.com, došli su do zaključka da su: „Oboje, Biblija i Kur’an došli do nas od Svemogućeg Allaha, zatim putem Njegovog meleka Džibrila i onda do Poslanika (neka je mir nad svima njima). Međutim, kada se razmotre sljedeći koraci (tj. pitanje da li su ih ljudi vjerno prenijeli drugima kao i budućim generacijama) dolazimo do saznanja da je Allah na taj način sačuvao samo svoju posljednju i finalnu Objavu, Objavu za sva vremena. I Njemu zasigurno nisu potrebni ljudi da bi to postigao.“ Kaže Uzvišeni:
„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (Kur’an 15:9)
Plemeniti Kur’an je „Kriterij“ i „Rastavljač istine od neistine“ svih prethodnih spisa.
„A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti“ (Kur’an 5:48).
Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem), kazao je: „Ukoliko budete pitali sljedbenike Knjige (o njihovoj vjeri) – u slučaju ako je to potrebno - onda razmotrite šta se slaže sa Allahovom knjigom (tj. Kur’anom) prihvatite to, a šta god je u suprotnosti sa Allahovom knjigom, to odbijte.“
3. Zašto islam ne vjeruje u božanstvenost Isaa?
Kur’an kaže: „Reci: „O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!“ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: „Budite svjedoci da smo mi muslimani!“ (Kur’an 3:64)
Zanimljivo, nigdje u Bibliji Isus nije kazao u jasnom i određenom stihu da je Bog, i nigdje nije pozvao svoj narod da ga obožavaju. Isus Hristos je kazao: „Poklanjaj se Gospodu Bogu svom, i Njemu jedinom služi.“ (Biblija, Luka 4:8)
Naprotiv, postoji mnogo biblijskih stihova koji nesumnjivo dokazuju da Isus nije bio Bog, što je očigledno u nekoliko tačaka (molimo vas da ih razmotrite pažljivo):
4. Bog je Sveznajući:
„Ne bi li Bog iznašao to? Jer On zna tajne u srcu.“ (Biblija, Psalmi 44:21),
„Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših riječi ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i On udešava namjere“ (1 Samuelova 2:3).
„On otkriva šta je duboko i sakriveno, zna šta je u mraku, i svjetlost kod Njega stanuje.“( Biblija, Danilo 2:22).
Isaa nije bio sveznajući: „A o danu tom ili o času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebesima, ni Sin, do Otac.“ (Biblija, Marko 13:32).
„I sutradan kad izađoše iz Vitanije, ogladne. I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem dođe ne bi li šta našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bješe vrijeme smokvama.“ (Biblija, Marko 11:12-13).
2. Bog je besmrtan: „Jer podižem k nebu ruku svoju i kažem: Ja sam živ dovijeka.“ (Biblija, Ponovljeni zakon 32:40),
A Isaa nije bio besmrtan: „Vjerujemo da Isus umre.“ (Biblija, 1 Solunjanima 4:14)
3. Bog je Najmudriji: „A Caru vječnom, Neraspadljivom, koji se ne vidi, jedinom premudrom Bogu čast i slava za vijek vijeka. Amin.“ (Biblija, Timoteju 1:17)
i Svemoćan „Ja sam svemogući Bog“ (Biblija, Postanak 17:1),
ali Isaa nije: „I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.“ (Biblija, Luka 2:52)
4. Bog posjeduje sveukupan autoritet: „Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona“ (Biblija, Ponovljeni zakon 10:17),
Isaa je kazao: „Kad podignete Sina čovječijeg, onda ćete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj onako govorim“ (Biblija, Jovan 8:28)
i „Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju Oca koji me je poslao.“ (Biblija, Jovan 5:30)
5. Boga ne možemo da vidimo niti da ga čujemo. „I reče: Ali nećeš moći vidjeti lice Moje, jer ne može čovjek Mene vidjeti i ostati živ.“ (Biblija, Izlazak 33:20)
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Očevom, On Ga javi“ (Biblija, Jovan 1:18),
„I Otac koji me posla sam svjedoči za mene. Ni glas Njegov kad čuste ni lice Njegovo vidoste.“ (Biblija, Jovan 5:37), dok je Isusa i vidio i čuo njegov narod.
6. Bog je kazao: „Vidite sada da sam Ja, Ja sam, i da nema Boga osim Mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.“( Biblija, Ponovljeni zakon 32:39),
Isaa nije sebe podigao; On je podignut od Boga: „Jer, ako priznaješ ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svom da Ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen.“ (Biblija, Rimljanima 10:9)
7. Bog i Isaa imaju različite volje: „Govoreći: Oče... Ali ne moja volja nego Tvoja da bude.“ (Biblija, Luka 22:42),
„I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: Oče moj! Ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako Ti.“ (Biblija, Matej 26:39),
i „Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju Oca koji me posla.“ (Biblija, Jovan 6:38)
8. Bog je „Onaj Moćni“ a Isus će sjediti sa njegove desne strane u budućnosti: „Ali ja vam kažem: odsele ćete vidjeti Sina čovječijeg gdje sjedi s desne strane Sile i ide na oblacima nebeskim.“ (Biblija, Matej 26:64)
9. Bog ne podleže iskušenju „...jer se Bog ne može zlom iskušati (Biblija, Jakov 1:13), a Isaa jeste bio iskušan: „Tada Isusa odvede Duh u pustinju da Ga đavo kuša. (Biblija, Matej 4:1-11)
10. „Bog nije čovjek da laže, ni sin čovječiji da se pokaje. Šta kaže neće li učiniti, i šta reče neće li izvršiti?“ (Biblija, Brojevi 23:19),
ali Isaa je bio čovjek i bio je čovječiji sin. Isaa je kazao, misleći na sebe: “A sad gledate mene da ubijete, čovjeka koji vam istinu kazah koju čuh od Boga: Tako Avram nije činio“ (Biblija, Jovan 8:40)
i „Ljudi Izrailjci! Poslušajte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđenog među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko Njega među vama, kao što i sami znate.“ (Biblija, Djela apostolska 2:22)
Pored navedenog, Isus je (sam za sebe) kazao: „No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovijestima ljudskim. Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga mnoga takva činite“ (Biblija, Marko 7:7-8).
I molim vas, ne budite zavedeni „čudima“ koja ste pročitali ili čuli da su urađeni u Isaovo ime, jer Isaa je sam kazao: „Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojim imenom đavole izgonili, i Tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im ja kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene koji činite bezakonje.“ (Biblija, Matej 7:22-23)
Sveto pismo potvrđuje da je Isus bio stvoren: „A umanjenog malim čim od anđela stvorismo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenčan slavom i časti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt.“ (Biblija, Jevrejima 2:9)
„I toliko bolje stvoren od anđela koliko preslavnije ime od njihova dobi.“ (Biblija, Jevrejima 1:4)
Onda, ko je Isaa? Biblija kaže:„Bog podiže slugu svog“ (Biblija, Djela 3:26), „On proslavi slugu svog Isusa“ (Djela 3:13), „svetog slugu tvog Isusa“ (Biblija, Djela 4:27).
Stoga, Isaa je Božiji sluga i Njegov poslanik.
„A ovo je život vječni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.“ (Biblija, Jovan 17:3)
Samo kroz posljednju Božiju objavu (Kur’an), konfuzija može da se ukloni i čist monoteizam ponovno uspostavi. Kur’an nam govori:
„Mesija, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.“ (Kur’an 5:75)
„Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživjeti.“ (Kur’an 25:3)
5. Zašto muslimani ne vjeruju da je Isa sin Božiji?
Kur’an kaže: „To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to kaže samo: „Budi!” – i ono bude. Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.“ (Kur’an 19:34-36)
Zanimljivo je to da se povodom termina "sin Božiji", Biblija, također, odnosi prema mnogim poslanicima i ostalim ljudima kao sinovima i djecom Božijom:
„A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.“ (Biblija, Izlazak 4:22)
„Ja ću mu biti Otac, i on će mi biti sin: ako učini šta zlo, kazniću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih.“ (Biblija, 2 Samuel 7:14).
Prema Bibliji, David je „začeti“ Božiji sin: „Kazaću naredbu Gospodnju; On reče meni: „Ti si sin moj, ja te sad rodih“ (Biblija, Psalmi 2:7).
Stoga, ne treba da shvatamo doslovno riječ „sin“. Možemo je razumjeti kao voljeni i izabrani.
Ovaj racionalni dokaz je pomenut u Kur’anu:
„On je Stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna.“ (Kur’an 6:101).
Kako da Allah ima sina kada on nema suprugu? Da je on stvorio Isaa, onda bi Isa bio stvoreni bog. Stvoreni bog nije Bog; stvoreni bog ima početak. Ali Bog nema ni početak ni kraj!
6. Zašto nas islam ne uči da je Isa umro za naše grijehe?
Islam uči da su svi ljudi nevini po rođenju (tj. rođeni bezgrješni) i oni postaju grešni samo kada su svjesno počinili grijeh. „Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio“ (Kur’an 74:38),
„Na Danu u kom će svaki čovjek samo o sebi brinuti, i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se neće učiniti!“ (Kur’an 16:111),
„Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan griješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!“ (Kur’an 17:15) i
„Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao – da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, (Kur’an 53:36-39).
Biblija kaže: „Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin neće nositi bezakonje očevo niti će otac nositi bezakonje sinovljevo; na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova“ (Biblija, Jezekilj 18:20),
„Neka ne ginu očevi za sinove ni sinovi za očeve; svaki za svoj grijeh neka gine.“ (Biblija, Ponovljeni zakon 24:16),
„Nego će svaki za svoje grijehe poginuti; ko god jede kiselo grožđe, tome će zubi trnuti.“ (Biblija, Jeremija 31:30), i
„Ali sinove njihove ne pogubi, nego učini kako piše u zakonu, u knjizi Mojsijevoj, gdje je zapovijedio Gospod govoreći: Očevi da ne ginu za sinove, ni sinovi za očeve, nego svaki za svoj grijeh neka gine“ (Biblija, 2 Dnevnika 25:4).
Djeca se rađaju bezgrješna i zbog toga je Isus kazao:
„Ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takvih carstvo nebesko“ (Biblija, Matej 19:14).
Zanimljivo je da je Isus kazao Farisejma:
„Nego idite i naučite se šta znači: Milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nisam došao da zovem pravednike no griješnike na pokajanje“ (Biblija, Matej 9:13).
Dakle, učenje o „prvobitnom grijehu“ i „žrtvovanju“ djeluje kao naknadno dodavanje poruci Isusa Hrista, a u suprotnosti je sa nekoliko pasusa iz Biblije i Isus nije došao da ukine pravila niti Poslanike. (Matej 5:17-18)
Svi se slažemo da je Isus Hrist bio pravedan i skrušen čovjek, a Biblija kaže da će zli zauzeti njegovo mjesto:
„Poznaše Gospoda; On je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.“ (Biblija, Psalmi 9:16),
„Otkup za pravednike biće bezbožnik i za dobre bezakonik.“ (Biblija, Poslovice 21:18) i
„Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto“ (Biblija, Poslovice 11:8).
Dakle, kako grijeh može biti oprošten?
Kur’an nas uči: „I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihovog i džennetske bašte kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili! (Kur’an 3: 135-136)
„I zamoli oprost od Allaha – Allah, uistinu, prašta i samilostan je“ (Kur’an 4:106).
Biblija nas uči: „Ako li bi se bezbožnik odvratio od svih grijeha svojih koje učini, i držao bi sve uredbe moje i tvorio sud i pravdu, doista će živjeti, neće poginuti“ (Biblija, Jezekilj 18:21),
„Tražite Gospoda, dok se može naći; prizivajte Ga, dokle je blizu. Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovaću se na nj, i k Bogu našem, jer prašta mnogo“ (Biblija, Isaija 55: 6-7),
„I ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlih puteva svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im grijeh njihov, i iscijeliću zemlju njihovu.“ (Biblija, 2 Dnevnici 7:14),
I tako je uradio naš praotac Adam (alejhi selam): „I Adam primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv“ (Kur’an 2:37).
Samo pomisli: Ako je istinito vjerovanje u božanskog Isaa koji umire za grijehe svijeta kako bi svi koji to prihvate otišli u Džennet , prije i poslije njega, zašto to onda nije jasno pomenuto u svakoj knjizi Biblije? Zašto to nije navedeno jednostavnim riječima od strane svakog Poslanika koji su poslati svojim narodima? Zašto bi ova poruka bila poslata na tako skriven i zagonetan način? Zašto bi Svemogući Bog bio nejasan po pitanju ovoga, s obzirom da bi posljedice nevjerovanja ljude odvele u Džehennem ? Ova pitanja smo postavili zato što je po Bibliji, Svemogući Bog oprostio ljudima koji su živjeli vijekovima prije Isusa:
„Oprostio si nepravdu narodu svom, pokrio si sve grijehe njegove“ (Biblija, Psalmi 85:2),
„Oprosti bezakonje ovom narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovom od Misira dovde“ (Biblija, Brojevi 14:19),
„Bih Mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svog. Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih pred očima Njegovim“ (Biblija, Psalmi 18:23-24).
O islamu
Pročitao sam sa velikim interesovanjem priču italijanskog naučnika, dr. Emanuela (Mahdi) Gula, koji je radio u Britaniji. Bio sam oduševljen kada sam ga upoznao prije par godina i želio bih da iskoristim ovu priliku da podijelim sa poštovanim čitaocem par pasusa njegove knjige:
„Odrastao sam kao rimski katolik, iako ne baš tipičan. Sjećam se da sam zadavao probleme svećenicima zbog previše entuzijazma i upornosti, postavljajući im mnogo pitanja, koja su oni smatrali posljedicom neke vrste „nedostatka vjere“. Uvijek sam se pitao o prirodi Boga još od mlađih dana, još od 5. godine, uvijek sam vjerovao u Njegovu Jednoću. Moje shvatanje Boga je uvijek bilo da je On sveobuhvatno Biće iznad svega.“
„Uvijek sam nalazio da je moje najintenzivnije obožavanje Boga bilo od strane sebe samog, u samoći, ni sa čim između i bez posrednika! Polako sam dolazio do zaključka da je prava religija bila...bez religije! Samo lična veza sa Svemogućim.“
„Susret sa islamom došao je kroz prijateljstvo sa nekoliko kolega, tokom istraživačkog ugovora u Odjeljenju za hemiju u jednom od koledža Univerziteta u Londonu. Ono što me je pogodilo najviše bio je način na koji se muslimani ponašaju jedni prema drugima i kako se ponašaju prema strancima. Bio sam impresioniran posvećenošću prema njihovim dnevnim namazima, postom u njihovom ramazanu, sve to uklapajući savršeno u svoj studentski ili radni dan i što mi je bilo čudnovato, njihovoj posvećenosti nauci!“
„Što sam više čitao Jevanđelja, više sam zaključivao koliko je izvorna Poruka u njima bila jednostavnija nego doktrine kojima sam učen.“
„Oslobađanje od predrasuda je bila prva faza, a zatim je došlo do susreta sa muslimanima i početak čitanja o istini islama, pravoj historiji i pravom smislu iza sve te odanosti i discipline. Upoznavanje islama je bilo poput otkrivanja Istine koja je bila skrivena od mojih očiju cijelog mog života; autentično „zataškavanje“.
„Zapravo, čim su sve ove stvari počele da poprimaju smisao u mojoj glavi i u mom srcu, počeo sam da mrzim islam i muslimane! Jednostavno zato što je sve ukazivalo da sam živio u zabludi prvih trideset godina svog života. Par godina sam koristio svaku priliku da njihovu vjeru predstavim u lošem svjetlu i počnem da vodim neopterećujući se, zabavan stil života, bez ikakvih pravila ili analiziranja, vjerovatno zato jer je to bilo suprotno od onoga što su oni predstavljali, vjerovatno kao prirodni instinktivni znak odbijanja, ili možda, samo, što sam duboko u sebi znao da to neće dugo potrajati: Poricao sam ali duboko u sebi sam znao da će se nešto promijeniti. Tek kasnije sam saznao da je ovo prirodan proces kroz koji većina novih muslimana prolazi. To je zapravo Istina koja počinje da boli.“
„Sjetio sam se šta islam i muslimani predstavljaju i kad sam ih prvi put sreo, i kako mi je susret sa njima već jednom otvorio oči. Pomislio sam u sebi: „Ma koliko šokantna istina može biti, bez obzira šta ja kažem ili kako se ponašam, znam da vjerujem, verujem da je islam Istina“. Istina je upravo pred našim očima, a čim čovjek otvori oči i svoje srce, bez unaprijed kreiranog mišljenja i predrasuda, ona postaje jasna kao realnost u poređenju sa snom. Nešto najljepše bilo je kada sam gledao svoje lice u ogledalu i smijući se, bio u stanju da „prepoznam sebe“, najzad, nakon dugo vremena.“
„Kada sam otišao u džamiju u Londonu da prihvatim vjeru formalno, bio sam impresioniran njihovim stavom... Sjećam da nije bilo pitanja koje nije dobrodošlo, da nije bilo mog mišljenja, a da nije vrednovano i da nije bilo pritiska na mene da bilo šta uradim ili kažem, i prije svega sjećam se da su bili sretni zbog mene, nesebično, zaista sretni zbog mene. Od tada sam svakim danom bio sve više entuzijastičan svojim izborom i svojim životom. Našao sam unutrašnji mir, zadovoljstvo istinitim radostima koje život nudi, objašnjenje za svaku pojavu u ljudskoj percepciji, kako emotivno tako i racionalno. Našao sam veliku zajednicu koja živi u istinskom jedinstvu i istinskom bratstvu što nikad ranije nisam znao. Posljednje, ali ne manje važno, našao sam savršeno pomirenje između čovjeka naučnika i čovjeka vjernika u Jednog Boga, jer su naučna čuda iz Kur’ana i dalje jedan od velikih dokaza čovječanstvu skrivena od svijeta. Da su samo ljudi željeli da pogledaju, uvjerili bi se.“
ISAA
Rođen od majke Merjeme
Kroz riječi poštovane
Isa je bio poslanik
Koji je prenosio Allahove riječi
Jedan od velikih poslanika
Sljedbenik islama
Sa njegovom svetom politikom
Doneo prosvjetljenje čovjeku
On je govorio svima
Poruku koju je prenosio
Duhom svetim, melekom Džibrilom potpomognut
I od Allaha je bio učen
S Allahovim čudom liječio je bolesne
Vid slijepima vraćao
Mrtve je vraćao u život
Došao sa znakom od Gospodara
Učenici kao njegovi pomagači
Iskazivali su povjerenje u njega
Vjerovali su u Allaha
I svi oni su bili muslimani
On je ispunio svoju misao
Sa ljubavlju i visokim nastojanjem
Svojoj naciji je donio sjajnu „svjetlost“
Njegovo ime će živjeti zauvijek
Muslimani se svuda raduju
Čekajući njegov sljedeći dolazak
Kada će zlu doći kraj
I pravda sprovedena.
Stenli Smit, Bat, Engleska
Da li ste znali?
Da li ste znali da je vjerovanje u poslanstvo Isaa i njegovih čuda temeljno načelo muslimanske vjere?
Da li ste znali da se Isaovo ime spominje 25 puta u časnom Kur’anu?
Da li ste znali da je Merjema jedna od najcijenjenijih žena u islamu?
Da li ste znali da muslimani daju svojoj djeci imena po Isau (Isa) zbog svoje ljubavi i poštovanja prema njemu?
Da li ste znali da muslimani čekaju drugi dolazak Isaa, dolazak određen pred kraj svijeta, da donese pravdu i mir u svijetu?
Molim vas pošaljite vaše komentare i pitanja na:
Dr. Abdullah Al-Qenaei
PO Box 604
SAFAT 13007
Kuvait
www.glad-tiding.com
E-mail: [email protected]
Twitter @DrABQ
Literatura:
• Kur’an Časni
• "Sveto Pismo", Biblija (Prijevod Vuka Karadžića)
• "Osnove islama" Muhamed Al-Tuvadžrij
• Enciklopedija Britanika
• "Hrist u islamu" -Ahmed Didat
• "Hrišćansko muslimanski dijalog" -H.M. Bagil
• "Isus u Kur’anu i Bibliji" - Dr. Džamal Badavi
